Ona odlazi oduvek

„Ono što pogledom zahvatim jeste moj život…Već neko vreme, u tom spektru  ima mesta samo za tebe…Plašim se…“

Foto Goran Kalanj, model Tanja M.

Znao je čega se plaši…I da nije normalno što je to izgovorio.

Još uvek je sakupljao krhotine sebe po prašini, tunelima, štrokavim prolazima…Čuo je  metak koji prozuji tik uz uho, riganje lošom rakijom izazvano, prestravljenih redova…Onih što su strah lečili na silu uzetim, još uplašenijim ženama…

I to joj je rekao. On koji ćuti.

Zna da je čula.

Nikada više ništa o tome nije pitala. Zato što se takva rodila, da joj je sve kristalno jasno, mislio je tada…

„Živim za dan da budeš moja. Žena. Znam da sanjam. Ne znam kada ću se probuditi. Neću da se budim.“

Dok je noćima dodirivao plišanu kožu i osluškivao dok u snu plače, zbunjen suprotnostima koje krije u očima, znao je da neće biti večno…Da je ona tu u prolazu. 

Ali, bila je lekovita. Prestao je da gleda po krovovima, sluteći snajpere iza dimnjaka…Prestao je da se trza na škripu guma i vatrogasne sirene…

„Samo da te zauvek držim za ruku…“ Dok drema pored njega, dok šetaju pored one vode za kojom je luda, u koju bi se otisnula…Tada bi je svojim stiskom jače privukao, čuvajući je od sebe same, za njega, za one kojima je važna kao vazduh koji dišu…

Ona je diktirala tempo…On je pratio. Podržavao. Obožavao.

Dok sada razmišlja, jedino tih prvih godina je i živeo…Disao, smejao se, plesao…Da, to je bilo najlepše…Sačeka je tako uveče, da skine štikle i šminku, da skine osmeh kojim kupuje obožavanje, zavodi slučajne prolaznike, zrači…Iz euforije propadne u svoje mrakove…Muzikom je vraćao sebi…Plesom je dobio, plesom je vraćao…Znao je da uživa u pokretu, da svakim damarom oseća čaroliju koju pravi, da će to pamtiti kao najlepše njegove poklone…

Onda je izgubio korak…Onako, usput…Nikada nije dozvolila da je vodi…Otimala se…Preuzimala igru…Neukrotiva…Sama se sebi otrgla…Padala i ustajala…On je bio zbunjen. Ljut. Otupeo. Ogorčen. Mrtav. Neživ.

Odlazila i bila tu. Lomila ga. Pojela.

Otišla je. Morala je, sada i on zna. Znao je, zapravo, od prvog osmeha koji se zalepio na njega. Kojim ga je ošamutila.

Ona stalno korača…Odlazi…

You may also like

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.