KADA ZVONČICA ODE

Gledam te svakoga jutra u odrazu ogledala, ženo draga. Vidim i umor i bore i strepnju, ali i taj tračak svetla koji se probija između polus­puštenih trepavica. I radujem se, jer osećam da stiže ono što toliko želiš. Mir. Spokoj. Ravno disanje. Spakuj se, dušo. Idemo dalje. Iza oblaka. Daj ruku. Koja ništa sakrila nije. Gledam […]

Continue Reading